(Tihomir Žiljak, Public Open University Zagreb)
Participacija u društvu je potrebna i pojedincima i društvu. Izolirane i isključene osobe ne ostvaruju svoje osnovne ljudske potrebe i mogućnosti. U društvu se bez sudjelovanje pojedinaca ne mogu oblikovati i ostvarivati smisleni zajednički ciljevi, uskladiti interesi te definirati osnovne zajedničke vrijednosti. Društvu u kojem su neke društvene skupine isključene nedostaju njegovi konstitutivni dijelovi.
Područje socijalne participacije često se preklapa sa socijalnim angažmanom, socijalnim povezanošću, socijalnim kapitalom, socijalnom potporom, socijalnim umrežavanjem, socijalnom integracijom. Uključivanje u život zajednicu se ponekad zamjenjuje sa socijalnom participacijom (Levasseur, M., Richard, L., Gauvin, L., & Raymond, É., 2010). Isto tako socijalna participacija se može shvatiti u užem i širem značenju. U užem smislu socijalna participacija je tek jedna od participacija uz političku, kulturnu, radnu participaciju. U širem smislu je termin koji obuhvaća sve ove oblike participacije u političkom životu, u kulturnim aktivnostima te plaćenom i neplaćenom radu. Preplitanje i međuovisnost participacije u različitim aktivnostima kao i osnovna obilježja ovih aktivnosti sugeriraju da je pogodnije koristiti širu definiciju.
Participacija ima dvije osnovne pretpostavke: socijalnu interakciju i prisutnost drugih. Ove dimenzije su posebno interesantne onim stručnjacima koji se bave marginaliziranim ili socijalnim skupinama u nepovoljnom položaju. To se odnosi na osobe s invaliditetom, siromašne, dugotrajno nezaposlene i sl. Poseban je interes za sudjelovanje starijih osoba u društvu. Koncept aktivnog starenja pretpostavlja da su starije osobe aktivne, a aktivnost znači da sudjeluju u različitim društvenim aktivnostima.
U Europskoj uniji je pitanje aktivnog starenja postavljeno Europskoj godinom aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti 2012 (EY2012). Ta godina je bila usmjerena na jačanje svijesti o starenju stanovništva i pozitivnim mogućnostima koje nude izazovi starenja, uključujući participaciju stariji osoba. Radi se o tome da je problema aktivnog starenja postao vidljiviji dio javnih politika Europske unije.
Na globalnoj razini ključne promjene su određene Madridskim međunarodnim planom aktivnosti UN-a u području starenja (MIPAA 2002). U Europi su ga provodile Europska komisija i Ekonomska Komisija UN-a za Europu (UNECE) putem Regionalne implementacijske strategije (RIS) u Europi. Bečka ministarska deklaracija iz rujna 2012 istakla je četiri prioritetna cilja za države članice UNECE koji bi trebali biti dostignuti do kraja 2017. (do kraja trećeg ciklusa implementacije Madridskog plana). Deklaracija kao ključne aktivnosti navodi promicanje, poticanje i unapređenje (I) duljeg radnog vijeka; (II) participaciju, ne-diskriminaciju i socijalno uključivanje starijih osoba; (III) dostojanstvo, zdravlje i neovisnost u starijoj dobi, i (IV) međugeneracijsku solidarnost. Prema Europskoj komisiji i UNECE:
„Aktivno starenje, kao diskurs u politikama koji se temelji na korištenju potencijala starijih osoba, ide ruku pod ruku sa pristupom socijalnih ulaganja. Socijalna ulaganja su usredotočena na ideju da se aktiviranjem socijalnih politika može dobiti visok ekonomski i socijalni povrat“ (2013)
Jedan od oblika praćenja aktivnog starenja je Indeks aktivnog (AAI) starenja, koji je predstavljen na kraju EY2012. „Indeks aktivnog starenja je novi analitički alat koji ima za cilj pomoći kreatorima politika u razvoju politika za aktivno i zdravo starenje. Njezin je cilj ukazati na neiskorišteni potencijal starijih ljudi za aktivnije sudjelovanje u zapošljavanju, u društvenom životu, a za samostalan život”(UNECE 2013). Kako bi mogao odraziti višedimenzionalni koncept starenja, AAI je konstruiran iz četiri različita područja. Svaka domena predstavlja drugi aspekt aktivnog i zdravog starenja. Prva je domena zaposlenosti (stopa zaposlenosti za skupine od 55 do 74 godina). Druga uključuje volonterske aktivnosti, brigu o djeci i unucima, brigu za starije osobe, političku participaciju (Goerres, Achim (2009). Treća je neovisan, siguran i zdrav život. Vrlo je važno da ovaj indeks uključuje i sposobnosti za aktivnu starost (korištenje informacijsko-komunikacijskih tehnologija, obrazovne aktivnosti, socijalnu umreženost).
Ovi dokumenti i novi diskurs u politikama pokazuju da se aktivno starenje, kao važan dio europskih strategija ne mogu razumjeti bez participacije starijih u društvu. U tim dokumentima je jasno vidljiv normativni koncept aktivnog starenja: što bi se trebalo napraviti da starije osobe budu aktivne u društvu? Ta participacija ima u realnom životu mnogobrojne dimenzije. Prva se odnosi na sudionike participacije: tko participira i s kim surađuje u tom procesu. Iako se radi o skupini starijih osoba, sudjelovanje je uvijek pojedinačni proces svake osobe s njezinim motivima, mogućnostima i interesima. Na sličan način se i participacija može analizirati kao uključivanje i djelovanje grupa ili suradnja s drugim pojedincima. Takva participacija može imati formalni i informalni karakter.
Područja u kojima se participacija događa su vrlo raznolika .Može uključivati samo informiranje o aktivnostima drugih. Prisutnost drugih ne mora još značiti potpunu socijalnu interakciju što je Dylan izrekao riječima “Standing next to me in this lonely crowd/ Is a man who swears he’s not to blame“ (Stojeći pokraj mene u usamljenoj gomili, čovjek koji se kune da nije kriv)(Dylan, I Shall be Released). Jednostavni kontakti sa susjedima su već značajniji oblik participacije, posebno u kvartovskim kontaktima. Usputni razgovori (npr. prilikom šetnji psa) su važni za jačanje međusobnog povjerenja i povezanosti susjedstva. Viša razina participacije je sudjelovanje u zajedničkim informalnim aktivnostima u kojima postoji zajednički cilj. Kad to uključuje i organizirano sudjelovanje i formalno članstvo to je korak dalje. To mogu biti različiti oblici sudjelovanja u pomoći drugim ljudima, vjerskim organizacijama, političkim organizacijama i sl.
Različita su područja u kojima su takve aktivnosti moguće: plaćeni ili neplaćeni rad, volonterske aktivnosti, aktivnosti u zajednici, aktivnosti u slobodno vrijeme, kulturne i sportske aktivnosti, svakodnevne aktivnosti i ispunjavanje različitih društvenih uloga (npr. u obiteljskom životu).
Te aktivnosti se mogu provoditi na različitim razinama u obitelji, susjedstvu, lokalnoj zajednici, na nacionalnoj, regionalnoj, europskoj ili globalnoj razini. Često je za starije osobe mobilnost prepreka za sudjelovanje u socijalnoj participaciji, ali nove transportne mogućnosti i razvoj informatičkih alata ne zadržava participaciju samo na najbližem socijalnom okruženju, pa dimenzije prostorne udaljenosti nisu prepreka, kao u prijašnjim razdobljima.
Što ovim aktivnostima dobiva pojedinac, a što dobiva društvo? Sudjelovanjem se čuvaju i razvijaju sposobnosti pojedinca (Sen, 2001). Koristi se sposobnost za pretvaranje resursa koje imaju pojedinci u vrijedne aktivnosti, što ih čini sretnijima. Za društvo su te sposobnosti važne jer znače briga za pravičniju distribuciju mogućnosti u društvu. Radi se o slobodi koja vezana uz sposobnost da se živi sve do starosti uz sudjelovanje u gospodarskom poslovanju ili političkim aktivnostima. Prema Marthi Nussbaum pripadnost je jedna od središnje sposobnosti “Biti u stanju živjeti sa i prema drugima, prepoznati i pokazati brigu za druge ljude, uključiti se u različite oblike društvene interakcije; biti u stanju zamisliti situaciju drugog. ..imati društvene osnove samopoštovanja i ne-poniženja; biti u mogućnosti da se ..biti tretiran kao dostojanstveno biće čija vrijednost je jednaka onoj koju imaju drugi. To podrazumijeva odredbe zabrane diskriminacije na temelju rase, spola, spolne orijentacije, nacionalnosti, kaste, vjere, nacionalnog podrijetla te vrsta.” (Nussbaum, 2011: 34).
Niz je istraživanja pokazalo da je participacija važna za samopoštovanje pojedinca, njegovo psihičko i fizičko zdravlje, smislen život blagostanje i sreću. S druge strane bez participacije pojedinaca nije moguće razvijati civilni i politički život. Isključeni, izolirani i pasivni građani ne mogu biti europski građani koji će stvarati održiv razvoj na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj ili europskoj razini. Sposobnosti treba stalno razvijati i jačati , a u tom procesu učenja korisna su znanja i iskustvo starijih osoba. One mogu steći nova znanja, ali mogu i svojim znanjima i bogatim iskustvom pomoći drugim članovima zajednice.
Izvori:
Goerres,Achim (2009). The Political Participation of Older People. in Europe: The Greying of Our Democracies. Basingstoke: Palgrave Macmillan.
European Commission (2012) European Year for Active Ageing and Solidarity between Generations 1/2/2015 from http://ec.europa.eu/archives/ey2012/
European Commission & UN Economic Commission for Europe (2013)Introducing the Active Ageing Index. Policy Brief March 2013.
Levasseur, M., Richard, L., Gauvin, L., & Raymond, É. (2010). Inventory and Analysis of Definitions of Social Participation Found in the Aging Literature: Proposed Taxonomy of Social Activities. Social Science & Medicine (1982)(12), 2141–2149.
Nussbaum Martha C. (2011). Creating Capabilities: The Human Development Approach, Cambridge. MA: Belknap/Harvard University Press.
Sen, Amartya (2001). Development as Freedom. Oxford: Oxford University Press